Hana – Sarajevo

“Kad smo se preselili u ovaj stan, moja sestra je rekla – Bože, nadam se da nećemo OVDJE živjeti! Ova fotografija je nastala nedugo nakon toga ispred tog novog doma na Dobrinji.”

Hana je bila beba kada se porodica preselila u jedno od najuništenijih područja u Sarajevu. Iako je rat bio završen, ona je još uvijek odrastala uz napetost ratišta. “Cijeli život vam govore da živite u strahu u svojoj zemlji… u strahu od ljudi u drugom dijelu zemlje, u strahu od novog rata.” Kod kuće je ipak bilo drugačije. Njeni roditelji su iskoristili novinarstvo kako bi njoj i drugoj djeci iz susjedstva pomogli da gledaju na svijet sa znatiželjom. “Naučila sam da postavljam pitanja i da poštujem slobodu izražavanja. Kroz taj proces, otkrila sam da ne moramo prihvatiti život u strahu.” Međutim, napetost je i dalje prisutna i stalno se osjeća suočena sa izborom da li da bježi ili da se bori.

“Toliko je razloga zašto bih trebala napustiti BiH – spisak stvari koje se trebaju promijeniti je beskrajan. Ipak, kao u nekoj disfunkcionalnoj vezi, jednostavno ne mogu otići. Uvijek me nešto ovdje zadržava, čak i ako je to samo osmijeh susjeda kada imam težak dan. Volim svoj dom na Dobrinji. I stvarno, stvarno volim svoju zemlju.” Hana sada vodi nevladinu organizaciju koja se bori za promjenu kroz aktivizam. “Istina je da još uvijek nismo počeli praviti velike promjene u BiH i promjene koje nas očekuju će biti spore. Ali ako možemo naučiti da zaista saslušamo jedni druge i izgradimo sistem koji neće tolerisati mržnju i prijetnje – na kraju ćemo uspjeti u tome.”